Održana promocija knjige “Rat i mir u Nagorno Karabahu”

Knjiga „Rat i mir u Nagorno Karabahu” nastala je kao rezultat televizijskih reportaža koje je kolega Adis Deljković sa BHT-a napravio u Azerbejdžanu.

Ovo djelo koje je pisano u formi putopisa promovisano je sinoć u Gradskog biblioteci Zenica. Ovo je treća promocija knjige, a prve dvije su bile u Visokom i Tuzli.

„Gospodin Adis Deljković koji je isprofilisan vanjskopolitički novinar i usudit ću se reći kvalitetan geopolitički analitičar jer njegovo iskustvo obiluje posjetama takvim regionima i jednu takvu posjetu odlučio je pretočiti u knjigu i da napiše knjigu o Nagorno Karabahu i sukobu koji je malo poznat nama ovdje u BiH međutim, koji ima ogromne geopolitičke konsekvence. Svakako Adis je uspio da objasni kroz vrlo čitko pisanje i praveći komparacije između onoga što se dešava na Nagorno Karabahu evo već više od tri decenije i onoga što se dešava u BiH uspio vješto da povuče te paralele i da nam pokaže zapravo kroz pisanje putopisa koliko su ta dva regiona kavkaski i balkanski srodni i slični i koliko zapravo dijelimo sličnu sudbinu. Tako da djelo Adisa Deljkovića nije tek puki putopis, on u sebi sadrži određene geopolitičke, historijske, antropološke i ostale dimenzije koje svakako obogaćuju ovu knjigu”, kaže Jahja Muhasilović, profesor međunarodnih odnosa i promotor knjige.

Knjiga „Rat i mir u Nagorno Karabahu” koja je nastala kao rezultat mojih televizijskih reportaža razlikuje se od tv reportaža po tome što sam ovdje mogao iznije i neke svoje emicije, neka svoja osjećanja pa i neke anegdote, nekako u ovoj sam priči mogao dati dušu više nego što sam to mogao u televizijskim reportažama, kaže Adis Deljković, autor knjige.

„U ovoj knjizi ja pišem o jednoj konfliktnoj zoni jednako kao i u svojoj prvoj knjizi Moj put u Palestinu, ali knjiga nije samo o ratu, to je knjiga i o miru, postratnom periodu, jednoj nevjerovatno brzoj izgradnji Nagorno Karabaha, gdje sam i u knjizi naveo nekoliko primjera gdje su izgradili za samo nekoliko mjeseci stotinu kilometara autoputa, izgradili jedan međunarodni aerodrom u Fuzuliju za svega nekoliko mjeseci”, kazao je Deljković.

U Azerbejdžanu znaju dosta o situaciji u Bosni i Hercegovini. Zbog toga sam želio da ovom knjigom upoznam širu javnost o Azerbejdžanu, kaže naš sagovornik.
„Jednako kao u Palestini pa tako i u Nagorno Karabahu u našim medijima se spominju kada dođe do eskalacije, kada dođe do nekog sukoba. Ja sam ovom knjigom htio ostaviti jedno svjedočanstvo, jedan dokument u kome će ostati zapisani tragovi o svim tim gradovima na jedan putopisan način, a ne kao što ste pomenuli da se radi o jednom naučnom radu koje je u stvari teško za čitanje, ja sam htio ovu knjigu približiti široj čitalačkoj publici gdje će im biti zanimljivo da u stvari putuju uz moja poglavlja iz jednog grada u drugi, da upoznaju Shushu, Aghdam, Fuzuli sve te gradove koji su ustvari danas gradovi duhovi, bez stanovnika zbog toga što je još uvijek velikim dijelom taj region miniran, u tim gradovima još uvijek vlada policijski sat tamo su uglavnom vojnici i neki radnici koji u stvari rade na obnovi tog područja. Međutim, tamo je jedna nevjrovatna želja stanovnika Azerbejdžana da izgrade ponovo Karabah nakon gotovo trideset godina okupacije jer u tim gradovima niko nije živio gotovo trideset godina, to je jedna potpuna destrukcija, potpuno uništena naselja. Postoji jedna ogromna želja da se vrate u te gradove jer Karabah u stvari ima jednu posebnu dušu za cijeli Azerbejdžan”, ističe naš sagovornik.

Podsjetimo u Nagorno Karabahu prije tridesetak godina desio se prvi rat, zatim drugi prije dvije godine kada je Azerbejdžanska vojska vratila većinu teritorije i ostao je tek jedan grad koji prema mirovnom sporazumu u narednih pet godina treba da se reintegriše u područje Azerbejdžana.

zenicainfo.ba

Prethodna objavaSljedeća objava